Blogg

  • 2013

    6 apr 2014, 12:09

    best EP 2013 by the committee of one (just me)

    01. Grizzly Bear - Shields B-Sides
    02. Merchandise - Totale Nite [EP]
    03. Burial - Rival Dealer [EP]
    04. A Place to Bury Strangers - Strange Moon [EP]
    05. HAERTS - Hemiplegia [EP]
    06. Thee Oh Sees - Moon Sick [EP]
    07. The Robot Ate Me - Circumstance [EP]
    08. Dan Croll - From Nowhere [EP]
    09. Albert Hammond, Jr. - AHJ [EP]
    10. Wild Nothing - Empty Estate [EP]

    best LP 2013 by the committee of one (just me)

    01. Disclosure - Settle
    02. James Blake - Overgrown
    03. Washed Out - Paracosm
    04. My Bloody Valentine - m b v
    05. Daft Punk - Random Access Memories
    06. Thee Oh Sees - Floating Coffin
    07. Low - The Invisible Way
    08. Arcade Fire - Reflektor
    09. Deerhunter - Monomania
    10. Arctic Monkeys - AM
    11. The National - Trouble Will Find Me
    12. Foals - Holy Fire
    13. Moderat - II
    14. The Weeknd - Kiss Land
    15. Atoms For Peace - Amok
    16. Cass McCombs - Big Wheel and Others
    17. Phosphorescent - Muchacho
    18. Blood Orange - Cupid Deluxe
    19. Forest Swords - Engravings
    20. Kurt Vile - Wakin On a Pretty Daze
    21. Janelle Monáe - The Electric Lady
    22. Vampire Weekend - Modern Vampires of the City
    23. The Strokes - Comedown Machine
    24. Waxahatchee - Cerulean Salt
    25. Fuck Buttons - Slow Focus
    26. Yo La Tengo - Fade
    27. Mark Eitzel - Glory
    28. Sigur Rós - Kveikur
    29. The Field - Cupid's Head
    30. DJ Koze - Amygdala
    31. DARKSIDE - Psychic
    32. Jon Hopkins - Immunity
    33. Rhye - Woman
    34. Sky Ferreira - Night Time, My Time
    35. Junip - Junip
    36. Hooded Fang - Gravez
    37. Bill Callahan - Dream River
    38. Julianna Barwick - Nepenthe
    39. Christopher Owens - Lysandre
    40. Julia Holter - Loud City Song
    41. Charli XCX - True Romance
    42. CHVRCHES - The Bones of What You Believe
    43. Haim - Days Are Gone
    44. Devendra Banhart - Mala
    45. The Men - New Moon
    46. Unknown Mortal Orchestra - II
    47. Empire Of The Sun - Ice on the Dune
    48. Purling Hiss - Water on Mars
    49. Colleen Green - Sock It To Me
    50. Cut Copy - Free Your Mind

  • kino žiža (pun intended)

    13 aug 2013, 06:25

    Mon 12 Aug – Tame Impala, Nadeah, Lovely Quinces

    natuknice sa koncerta:
    ¤ mislim da su jučer falili samo konfeti da bi ambijent bio još bolji.
    ¤ odlična ideja sa balončićima od sapunice
    ¤ genijalan kino Šiška prostor i vrlo dobra klima
    ¤ meni je vokal bio možda malo tiši nego što je trebao biti
    ¤ svidjelo mi se live on stage remixiranje pjesama sa dance trance i dub step elementima
    ¤ koncert je trajao više od sat i pol vremena a počeo je sa samo 3 min kašnjenja
    ¤ super publika
    ¤ aplaudiram žensko muškom omjeru na koncertu i ponovilo se
    ¤ odlična 2 singalonga na elephant i feels like ....
  • The Original Wingman

    6 maj 2013, 14:29

    Sat 4 May – Mac DeMarco, Sean Nicholas Savage

    nedavno sam spletom okolnosti završio na koncertu Chuck Propheta
    i ugodno se iznenadio kvalitetom izvedbe jer iako sam preslušao
    dobar dio Chuckovog opusa nekako nisam ostao impresioniran sa
    onim što sam čuo i činilo mi se da svakoj pjesmi nedostaje nešto
    da bi pjesma zapravo ispunila svoj puni potencijal
    to nešto je vjerojatno bila magija sviranja uživo
    bilo kako bilo koncert je bio odličan na kraju a ja sam kasnije
    poželio jako puno slušati Elvis Costelloa

    na koncertu Mac DeMarcoa sam otprilike znao što mogu očekivati
    nije da je njegov glazbeni opus pozamašan tako da je bilo za očekivati
    da će bend odsvirati sve više manje poznate hitove i poluhitove
    koji svi zvuče dosta slično a opet svaki zvuči posebno na svoj način

    kao predgrupa bendu nastupao je Sean Nicholas Savage za kojeg nisam
    prije nikada čuo pa se nisam ni potrudio da dođem na početak
    njegove gaže za što mi je sad skoro pa žao
    kako najtočnije i sa najmanje riječi opisati njegov zvuk
    po mojem skromnom mišljenju kao trinaestogodišnji poor man's Morrissey
    pod utjecajem bendova kao što su Yazoo i Flock Of Seagulls,
    okej i malo Frankie Goes to Hollywood, interpretira romantične cheezy tekstove
    duhovito ne znam jel namjerno zabavnih 20ak minuta svirke poslije
    Mac DeMarco i njegov prateći bend izlaze na stejđ i počinju svirati

    unaprijed treba spomenuti da se knjiga ne prosuđuje prema koricama
    i vraća se u knjižnicu na vrijeme
    e da htio sam zapravo komentirati malo izgled benda jer blago rečeno
    ekipa se stvarno ne trudi baš oko imidža
    VJing im predstavlja kratka satirična kompilacija u trajanju od 7 minuta
    koja se onda ponavlja tijekom cijelog nastupa
    bend standardno zapocinje svoje gaže sa Cooking Up Something Good
    onda su još odsvirali The Stars Keep On Calling My Name,
    Rock and Roll Night Club, Ode to Viceroy
    pa u nekom trenutku i najveći hit Freaking Out The Neighbourhood
    slijedi Annie koja je bila jedna od mnogi pjesama sa posvetom
    mislim da je netko iz publike zaželio i dobio Baby's Wearing Blue Jeans
    My Kind of Woman je poslužila kao uvod za poduži
    jamminga na kojem su izmedu ostalog odsvirali dio Take Five
    od Dave Bruebecka (malo žešća verzija) , dio Schism-a od Tool-a malo Enter Sandman od Metallice i završili sve skupa sam singalongom na Neil Young-ovu Unknown Legend
    mislim ali nisam siguran da je u nekom trenutku odsvirao još
    Still Together i možda I'm a Man kao bis
    tijekom bisa Mac je zaplesao sa jednim od fanova, onda ga na ramenima
    odnio na stejđ gdje su zajedno odpjevali ostatak pjesme
    da ne zaboravim spomenuti da je Happy Birthday bio odsviran
    u nekoliko navrata kao čestitka bubnjaru Joeyu

    sve skupa je bilo veoma sunčano, znojno i veselo iskustvo u kinu Grič
    na tragu najboljih iskustva iz Kseta

    za Last Fm Gazette
    Jarney Szombat
  • 2012

    4 dec 2012, 19:38

    01. Grizzly Bear - Shields
    02. Twin Shadow - Confess
    03. The xx – Coexist
    04. Cloud Nothings - Attack On Memory
    05. The Walkmen - Heaven
    06. Beach House – Bloom
    07. Grimes - Visions
    08. Soko - I Thought I Was An Alien
    09. Yukon Blonde – Tiger Talk
    10. Tame Impala – Lonerism
    11. The Evens – The Odds
    12. Chairlift - Something
    13. Bear In Heaven - I Love You It's Cool
    14. Die! Die! Die! – Harmony
    15. Frankie Rose - Interstellar
    16. Crystal Castles - III
    17. Japandroids - Celebration Rock
    18. Mac DeMarco - 2
    19. Django Django - Django Django
    20. Wild Nothing – Nocturne

    01. Burial - Kindred [EP]
    02. A Place To Bury Strangers - Onwards To The Wall [EP]
    03. Daniel Rossen - Silent Hour Golden Mile [EP]
  • Dr Doolitle

    13 jul 2012, 21:16

    Thu 12 Jul – Kaki King

    zanimljivo mi je kako se četvrtak 12i mogao totalno drugačije razviti u nekom drugom paralelnom svemiru u kojem sve ispada baš točno onako kako je planirano dogovor-okupljanje-zabavljanje-i sretan odlazak kući
    ponekad je čovjek sretan što je živ tek nekoliko dana kasnije nakon šoka
    bilo kako bilo sviđa mi se Rijeka i uvijek mi je bio zanimljiv taj grad
    pjesma Let 3a opisuje jedan specifičan aspekt tog grada koji mi se sviđa
    i sa svakim novim dolaskom u grad svaka preostala sumnja bude izbrisana
    prvi loš znak da nešto neće biti u redu je otkazivanje/nalaženje zadnjeg suputnika samo sat vremena prije okupljanja i polazak iz Zagreba za Rijeku
    drugi loš znak bi vjerojatno bio pokušaj ubojstva ljutog starijeg zelenog Volva
    na jednoj praznoj zebri u Rijeci koji je u sekundi doletio bez kontrole
    dao nam znak da se trebamo zamisliti malo i onda uz škripu guma odlutao negdje dalje u grad upozoravat ljude
    kašnjenje koncerta i komplikacije karata bi okarakterizirao kao dva nova loša znaka a tako se nekako razvijala večer
    bio sam u jako dobrom i neposrednom društvu a i čak smo usred koncerta za vrijeme sviranja malog Franu Živkovića Žiku (ako sam krivo napisao nije mi žao) uspjeli smo upoznati neke mlade entuzijastične glazbene riječane i riječanke a inače mali Žika je grubo rečeno neizbrušen dijamant koji iako tek sa navršenih 7 godina ima čast svirati kao "predgrupa" za Kaki King
    on nas je počastio sa nekakvih pola sata svirke i iako ni on a ni publika, osim njegove prekrasne majke u koju se platonski zaljubila večina muških sudionika publike, nisu baš bili oduševljeni što sve to toliko dugo traje
    Kaki King je stupila na mali improvizirani stejđ malo poslije 23:30h i odmah zaprijetila svim visokim ljudima da ustupe svoja mjestu u prednjim redovima nižim članovima publike jer je ona jadna jako mala i onda nikad ne može vidjeti preko visokih ljudi i tako dalje i tako dalje
    uglavnom nemam točnu setlistu ali mislim da je koncert započeo sa Bone Chaos At The Castle pa nakon toga jedna novija stvar sa još neizdanog novog albuma pa onda jedna stvar sa prvog albuma ako se ne varam pa onda mislim da je Doing the Wrong Thing bila negdje na redu svaka od tih pjesama je bila odlično odsvirana
    mislim da se dosta ljudi divilo samome uštimavanju gitare prije svake pjesme koje samo po sebi zvuči kao neko apstraktno folk prog djelo (a možda sam ipak to bio sam ja impresioniran)
    Jessica je odsvirana nekad u nekom trenutku i najavljena je kao pjesma koju je ona napisala kad je imala 15 god što znači prije 18 godina na što je dodala da izgleda veoma mlađahno za svoje godine (sa novom frizuricom meni izgleda kao dečkić u ranim 20ima ali to sam samo ja)
    meni je najzanimljiviji dio vezan uz tu pjesmu bio zagrijavanje za svirku
    kao nekakav intro u kojem ona pokušava odsvirati uvod ali stalno svira nešto što malo podsjeća na uvod u pjesmu ali to nije to i onda sporije ili brže svira ostale dijelove pjesme kao da traži nekakvu sredinu i onda pjesma počinje
    sličnu je stvar izvela na još nekoliko pjesma a između ostalih i na svojoj najpoznatijoj singlici Playing with Pink Noise koju je prema očekivanju odsvirala besprijekorno
    mislim da je na red došla još jedna nova neimenovana za nas iz publike pjesma sa novog albuma i iako sjajan instrumental nekako sam uvjeren da bi ona trebala puno češće poraditi malo na nekakvim lyricsima jer svaka njezina pjesma zvuči još bolje uz njezino vrlo lijepo pjevanje
    nisam siguran kad i u kojem trenutku je odsvirala pjesmu koja je na youtubu nazvana kao Celtic song a zapravo se zove King (neko britansko prezime na P .. ja bi zasad probao sa Plumlee ... što bi značilo da je stvar King Plumlee???)
    prije pjesme je bio lagani dio u kojem je pričala i pokušavala malo opustiti i nasmijati publiku koja već i je bila nasmijana i opuštena pa je sve skupa ispalo dosta nezgodno ali iskreno i simpatično
    na bisu je odsvirana još jedna pjesma za koju nisam sad više siguran koja je bila i zasad čekam na neku setlistu da se mogu svega prisjetiti
    uglavnom odlična atmosfera, jako zanimljiva gajba taj Jazz Tunel (posebno detalj kad vlak prolazi iznad kafića usred neke od pjesama), vesela ekipa
    negativni dio dogodio se nešto kasnije nevezano na koncert i sad zbog tog detalja neću moć slušati Grizzly Bear sa jednakim entuzijazmom, jesti medolino, medvjeđe šape, bilo što sa cvjetnim ili maslačkovim medom, svaki pas koji se zove Medo a ja ga dosad nisam upoznao kada ga konačno upoznam bit ću na trenutak smeten i sjetiti ću se koncerta Kaki King u Jazz Tunelu
    mislim da i moja hrpa lima više nikada neće biti ista i za sve je to kriv glupi kalendar i osoba koja je izmislila petak 13.

    za LastFM Gazzette
    Jarney Szombat
  • BJ or not to BJ?

    6 jun 2012, 15:34

    Tue 5 Jun – M83, How Convinient

    noć je bila vlažna
    ceste pune
    hrabrih mačaka
    koje pretrčavaju cestu

    prošlo je skoro deset godina od kad sam otkrio da postoji bend koji se zove M83
    prošlo je manje od 70ak sati od kad sam saznao što zapravo znači M u imenu benda i razočaran sam sa tim saznanjem
    gledajući nedavno snimku sa njihovog nastupa na Coachelli na youtube-u nisam bio previše impresioniran sa onim što se zbivalo i dešavalo na stejđu
    očekivao sam da Anthony Gonzales na počeku svake pjesme pusti matricu, ponekad malo pjeva i ponekad malo svira gitaru ali da sve zapravo dosta podsjeća na DJ set nego na lajv gažu
    drago mi je da sam pogriješio

    u Tvornicu se naguralo dosta ljudi, ali opet nekako je izgledalo da ima dosta mjesta za skakanje na tekuće hitove sa posljednjeg albuma
    predgrupu ne mogu komentirati jer sam veći dio njihovog seta mislio da je to tonska proba za m83 ali kad su pokušavali na tren animirati publiku shvatio sam da to nije slučaj ali to nije ni važno jer oni nisu ni važni za jučerašnji nastup

    standardno prema setlistama koje sam čekirao koncert započinje sa Intro, prvom pjesmom sa prošlog albuma gdje uživo dio koji Zola Jesus pjeva na albumu odrađuje Morgan Kirby (nekako mislim da bi joj trebao znati ili zapamtiti ime)
    prvo super iznenađenje mi je da je bubnjar grebeno dobar
    mislim da AG većinu stvari za vrijeme snimanja albuma i odsvira uživo i onda sve to super izmiksa i isproducira i onda to sve super zvuči
    tako da mi činjenica da bubnjevi uživo zvuče super ne bi trebala biti čudna
    dobra je i stvar da ta bunjar odlično radi svoj posao
    druga stvar je Teen Angst na kojoj se bend joj malo zagrijava i tonac pokušava i uspijeva posložiti sve stvari za posljednji hit singl Reunion
    i prvi lom
    publika skače, plješće, pleše i pjeva
    nakon toga slijedi jedna od mojih favorita Sitting koja je uživo puno eksperimentalnija od elektro dance verzije sa albuma
    lavina oduševljenja nastavlja se sa Year One, One UFO pa do genijalne We Own the Sky i ponajbolje stvari sa zadnjeg albuma Steve McQueen
    stvari se ugodno smiruju sa Wait koja zvuči prekrasno uživo
    nakon toga sviraju obradu od Daft Punka pjesmu Fall koja u izvedbi M83 zvuči baš kao neki uradak sa ranijih albuma
    The Bright Flash je pjesma kojoj je zadatak na koncertu bio da smanji doživljaj publike, da se ljudi malo skuliraju jer nakon najslabije pjesme sljedi najbolja
    Midnight city je jednostavno fenomenalna stvar koja razvaljuje i na koju svi opet skaču, pjevaju i plešu i onda vrhunac pjesme i genijalna solaža na seksafonu
    80s are back baby
    A Guitar and Heart pretvara koncert u rave party, nešto na tragu onog dočeka ekipe iz Matrixa nakon dolaska u Zion

    bend se nakon kratke pauze na oduševljenje publike vračaju na bis
    gđica Kirby jako lijepo otpjeva Skin of the Night sa uz Colours jedinu pjesmu sa prošlog albuma
    da se na tren vratim i pohvalim sve što radi gđica Kirby
    jer ona sjajno pjeva bilo glavnu ulogu ili back vokale, svira klavijature ili gitaru isto kao i Gonzales sve sjajno
    mislim da sam zapravo najviše oduševljen činjenicom da je jedan takav bend toliko energičan i dobar uživo

    M83 su i službeno najbolji electro/space/shoegaze/indie/dance bend u svemiru
    i koncert je bio prava poslastica

    jedina kritika bendu ili koncertu je
    glupi pozerski babyface čupavi kvazi basist/gitarist
    da se čovjek nije mogao naučiti svirati bas ili gitaru na bilo kojoj od pjesama koje se ionako stalno ponavljaju na setlistama meni je van svakog razuma
    bend je inače prije turneje održao audiciju za dodatnog multiinstrumentalistu i poslije ubojstva Kennedya na prvom mjestu i gdje je sakrio sav taj ukradeni novac naš Ivo na drugom mjestu treća najveća enigma za mene u svemiru je kako je taj tupan dobio posao?
    teorija zavjere uvijek postoje tako da je zasad najizglednija ta da je kvazi glazbenik iznimno dobar u sportovima u četiri zida i kako grupies nisu što su nekad bili činjenica da je on uredno prošao lječnički značilo je i da je dobio posao
    mala mrlja za bend, i čovječanstvo a i vjerojatno za njegove hlače i majicu
    za Last Fm Gazzette
    Jarney Szombat
  • My Last.FM Milestones

    10 apr 2012, 12:00

    Last.FM Milestones10000th track: (09 Jan 2006)
    The Brian Jonestown Massacre - True Love
    20000th track: (01 Aug 2006)
    Aberfeldy - Young Forever
    30000th track: (23 Dec 2006)
    Pixies - Vamos
    40000th track: (18 May 2007)
    Sufjan Stevens - Tahquamenon Falls
    50000th track: (11 Nov 2007)
    Badly Drawn Boy - Rachel's Flat
    60000th track: (20 Apr 2008)
    Minor Threat - Look Back and Laugh
    70000th track: (06 Nov 2008)
    Eagles of Death Metal - San Berdoo Sunburn
    80000th track: (22 Jun 2009)
    Radiohead - Anyone Can Play Guitar
    90000th track: (16 Jul 2010)
    The Radio Dept. - Where Damage Isn't Already Done
    100000th track: (11 Jan 2011)
    Band of Horses - Monsters
    110000th track: (26 Jun 2011)
    James Blake - Limit to Your Love
    120000th track: (12 Dec 2011)
    The Sleepy Jackson - Miniskirt
    Generated on 10 Apr 2012
    Get yours here
  • a koji je serijski broj na tvojem biciklu?

    4 apr 2012, 14:15

    Tue 3 Apr – Crippled Black Phoenix

    sviđa mi se grad
    sviđaju mi se tramvaji
    sviđaju mi se drvoredi u cvatu
    sviđa mi se grad u proljeće zapravo
    sjest na kavu negdje u gradu u predvečerje i uživat u pogledu
    kako se radni narod polako vraća u svoju kasnovečernju svakodnevnicu
    gledao sam CPP kad su prošli puta došli u Zagreb
    svirali su u slabo ispunjenom ksetu pred ljudima
    koji su ih za razliku od mene već slušali prije i donekle su znali
    što točno mogu očekivati od benda
    bend je tada osvirao vrlo dobru gažu, stekli su par novih fanova
    i ostali oduševljeni domaćom publikom koja ima tu nekakvu moć
    da se stranim glazbenicima jako brzo uvuku pod kožu
    ne sjaćam se kad sam zadnji puta bio na nekoj gaži
    nekog benda koji je zakasnio sa dolaskom na naše prostore
    za barem dva ako ne i tri albuma i po dobrom starom običaju svaki od tih bendova ostao bi impresioniran sa publikom
    ta je povezanost benda sa publikom vjerojatno jedan od razloga zašto se bendovi redovito vole vratiti u Zagreb (ako ne računamo Explosions in the Sky)
    jučer sam očekivao zapravo dosta više ljudi, gužvu i singalong
    dobio sam samo zadnje od navedenog
    bend je pomalo izmješao sastav od prošli puta
    ne znam jesu li dobili nogu ili su se sami odlučili otići ali više nema
    djevojke sa čelom (instrumentom a ne imidžom), poluautističnog izuzetno simpa frontmena, bubnjar je promjenjen, i ne sjećam se žene za klavijaturama (sad ili se poljepšala dosta ili je i ona zapravo nova) i ne da mi se provjeravati činjenice, nisam ja ozbiljan reporter
    ne znam jel onaj drugi tip na sintiću isto bio prošli puta mislim da je
    uglavnom mislim da ionak imaju jedan sintić viška pa ko da ga i nije bilo
    glavna njuška u bendu je i dalje bivši basist Mogwaia koji sad svira ritam gitaru (zaključio sam da jedino on u bendu izgleda dovoljno zanimljivo da bi imao nekakve veza sa bendom kao što je Mogwai)
    pa basist koji između ostalog izgleda kao otac novog frontmana
    i vodeći gitarist koji je veoma simpatičan momak (neću ništa drugo komentirati vezano za njega), novi frontmen je simpa lik koji između pjesama priča priče koje nisu duhovite ali nekako njegovo pjevanje djeluje dosta bolje i uvjerljivije od prošlog frontmana (čovjek navija za Arsenal i to je kod mene uvijek plus)
    nisu ni zabavne ali svejedno se sjajno uklapaju u dinamiku benda
    bend je odsvirao sve hitove (Rise and Fall, Troublemaker i Burnt Reynolds) koji su meni poznati ali generalno cijela svirka je bila sadržajna, simpatična i na kraju veoma veoma glasna, ne sjećam se kad sam u životu imao zujanje u ušima kao što to imam danas, skoro sad već dvadesetak sati nakon svirke koja je trajala negdje oko dva i pol sata, imali su neke početne probleme sa mikrofonima, pa je jedna gitara otkazala poslušnost, ali sve u svemu ispalo je veoma životopisno i zanimljivo
    pjesme koje mi nisu poznate podsjećaju ili na Deep Purple (znam znam), King Crimson, Mogwai tako da su me jednim dijelom gaže podsjećali na neki prog rock revival bend kaj zapravo možda i jesu ali ipak ima nešto lijepo i suvremeno u njihov zvuku, pristupu i šarmu
    singalong na rise and fall plus grljenje gitariste sa publikom uvijek popravi i pojača dojam nadam se da ću imati prilike vidjeti ih opet i da će oni imati više sreće i češće puniti malo veće lokacije od one gdje su nastupali jučer
    za last.fm žurnal, Jarney Szombat (konačni i službeni odmak od stvarnosti autobiografski zabilježen)
  • triple double no assist

    12 mar 2012, 13:07

    da je last.fm moj roditelj bio bi veoma ponosan ili ponosna na mene
    u petak sam nakon dosta borbe nekako uz pomoć last.fm kolegice nabaviti kartu za koncert od benda God Is An Astronaut (link na event) bend nisam nešto previše slušao da budem iskren nego onako sa pola uha za vrijeme kada sam radio sve samo ne obraćao pažnju
    iako mi se nekako onako usput učinilo da ipak ovo nije bend iz vrha post rock glazbe
    (ako će Explosions in the Sky biti bend sa vrha a Mogwai odmah tu negdje držim da će večina fanova reči da je Godspeed You! Black Emperor na trećem mjestu osobno ja sam nekako više štovatelj drugog benda iz Kanade koji je nastao iz GYBE-a i koji sam vidio prošle godine mislim a to su A Silver Mt. Zion)
    This Will Destroy You nisam još gledao uživo a koncerta benda Mono se ne sjećam jer sam bio prealkoholiziran
    bilo kako bilo u petak navečer Močvara je bila solidno ispunjena i bend je na vrijeme bio donekle spreman za gažu (još jednom nisam imao nikakva očekivanja i nikakve prema bendu jer volim otići na koncert benda i ugodno se iznenaditi)
    bend se ljubazno predstavio i počeo svirati neku od svojih pjesama, nije ni važno zapravo koju jer su sve uglavnom slične ako ne i iste
    bend je predstavio sljedeću stvar na oduševljenje publike ali meni je zvučalo kao da su ponovili ono što su maločas odsvirali i tako u nedogled
    jedina stvar koja mi je ostala u sječanju je imala nekakav jungle beat u uvodu koji je onda nastavljen kao gitarska buka i na kraju pjesme je sve pomalo zvučalo kao da se nekom techno DJ-u zaštekala matrica
    bend se usput požalio kako elektro instalacije u Jednistvu tj snaga struje nije dovoljna da bi bend odsvirao maksimalnom glasnoćom
    nedavno sam imao priliku i čast pogledati bend Swans koji takođe nisam prije previše slušao i koji je poznat po iznimno glasnim koncertima i oni su svirali na istom prostoru i pritom se nisu žalili na tehničku podršku i uz to oni su me bez nekakvog posebnog napora oduševili i osvojili
    bilo kako bilo da su God Is An Astronaut imali još milijun sjajno ozvučenih pojačala držim da bi gaža svejedno bila bezvezna baš kao i što je bend
    za sve fanove post rock glazbe preporučio bi da izbrišu sve kaj su skinuli sa internetova od dotičnog benda i da si nabave malo muzike od Scraps of Tape i vjerujem da neće izgubiti vjeru u post rock

    u subotu je bio dosadan dan pa sam se veselio koncertu benda Repetitor koji su svirali navečer u Tvornici ali sam nekako klonuo tijelom i duhom neposredno prije koncerta pa sam se morao podizati uz neprikladnu količinu kofeina koju sadrže 2 big size Red Bulla
    mislim da je to zapravo donekle pomoglo ali ne onoliko koliko i sam nastup benda
    gledao sam ih do sada 3 i svaki puta bend nije razočarao nego je sa svakim nastupom bio sve bolji i bolji (mislim da su i na Terraneu u kasne psoliejpodnevne sate na velikom stejđu uz veliku količninu vjetra koji je gotovo pobacao članove benda od svoje siline, odsvirali zapravo jako dobro za što su kasnije bili pohvaljeni od nekolko bendova od kojih su najstrastveniji u hvali bili Handsome Furs
    ne znam kako je izgledala setlista sa koncerta ali znam da su možda po mojem mišljenju prerano odsvirali 10 puta nedeljno a sve što se dešavalo od početka pa do kraja koncerta je zapravo bilo besprijekorno
    mali highlight večeri je bio oduševljeni fan koji je za vrijeme dvije pjesme popeo na stejđ i uz bend malo otplesao (na kraju drugog plesa mislim da se naklonio i poljubio stopala gitaristu/pjevaču benda ali to mi se možda samo učinilo)
    bend je odsvirao odličnu gažu, pa zatim kratki bis i mislim da bi trebali napisati još par pjesama da da se mogu ponekad vratiti i na drugi bis
    danas su Repetitor po mojem osobnom mišljenju daleko najbolji mladi bend u našim krajevima plus da su im najveća konkurencija desetak godina stariji Seven That Spells i VŽ kolege u usponu Vlasta Popić

    [event=]koncert[/event] benda Wilco je bio u nedjelju samo 20ak sati nakon završetka koncerta od Repetitor-a i zujanje u ušima je gotovo prestalo, velesajam je zapravo sjajno izgledao a i skupilo se jako puno ljudi
    bend nažalost nisam imao prilike do sad gledati uživo tako da sam se veselio nastupu i iako sam donekle znao što mogu očekivati svejedno sam bio pometen s nogu (nakon 2 i pol sate svirke i doslovno)
    mislim da mi se teže sjetiti koje bend stvari nije odsvirao a htio sam da ih odsviraju tako da nema zapravo ni smisla tražiti nešto čega nema
    sviđalo mi se kako su odsvirali Spiders (Kidsmoke), žao mi je što su prerano odsvirali Art of Almost jer je zvuk bio previše neuravnotežen na prve dvije pjesme a opet vrhunac koncerta bi mi ipak nekako bila 2 bubnjarska žičana slomova na Via Chicago koji su zvučali kao da je netko bacio klavir na jako dobro ozvučeno stubište
    iznenađen sam sa posjetom, iznenađen sam koliko je ljudima bilo svejedno kako izgledaju kad se bacaju, viču, skaču i ljuljaju na hitove benda, a iznenađen sam zapravo da i ja koji sam fizički i metalno nesposoban zapamtiti jedan referen uspio se prisjetiti nekolicinu istoh za vrijeme svirke
    i tako generalno dolazim do zaključka da mi je ovo bio jedan od najboljih koncerata koje sam ikada gledao u živo i tako mi je drago da sam živ
    Viva la Vida
    :D
  • Bogovi su pali na tjeme

    3 mar 2012, 13:58

    Fri 2 Mar – dEUS

    prije dvijetisućešesnaest dana sa zabavnom i dragom ekipom našao sam se na malenom otoku nasred jedne masivne rijeke na jednom poznatom festivalu koji se odžava sada već neko vrijeme u susjednoj državi
    stigli smo na kraju nastupa škotskog indie benda Sons and Daughters koji je ozbiljno žario i prašio a posebno plesačica koja je plesala kao zapaljena ciganka a tek je bilo negdje možda 5 sati i sunce je relativno pržilo
    svi u bendu su nosili sunčane naočale i izgledali veoma kul
    prije nego što su na stejđ skoknuli poznati mađarski bend čije sam ime potisnuo nakon dosta godina psihoterapije i prije nego je stejđ zauzeo bend zbog kojeg smo zapravo i došli u ovu daleku stranu i svima nepoznatu zemlju bend koji se inače odaziva na naziv krugovalniradioprijemnikglava znači prije svih na stejđ je stupio zanimljiv belgijski bend koji se skromno nazvao dEUS
    nekoliko mjeseci prije tog festivala otkrili smo divan opus tog strašnog benda i zaljubili se u njihove najljepše hitove osobno najviše u Ideal Crash koji će mene svaki puta automatski asocirati na OK Computer 2.0 belgijska varijanta
    ne znam koliko sam zapravo razuman sa tim stavom ali oprostit ću si ako mi svi ostali oproste
    jučer sam imao veliku želju da prije koncerta skoknem na Zagrebdox i malo se kulturno uzdignem uz Četiri jahača ali prodavači karata nam nisu bili skloni i odlučili su prodati sve karte i napuniti dvoranu bez nas što je ja mislim veoma zločesto od njih
    razočaran sam pomalo odazivom publike iako na neki način shvaćam da je dEUS dosta teško reklamirati prijateljima kojima se obično čini apsurdno davati svoticu veću od 100 kuna za bend koji im zvuči kao da ne žele odsvirati nešto katarzično na što bi njihovi novi potencijalni fanovi skakutali i ozljeđivali se pritom u strasnom zanosu nego se radije oslanjaju na brdo slow jamova i melodične refrene
    e da stvar je u tome da je bend freking dobar i katarzičan kada ga se uživo sluša
    doživljaj za svaku stvar je nemoguće doslovno predočiti novom slušatelju koji se pokušava navuči na bend sa nekom novim singlicom sa zadnjeg albuma
    na koncertu sam se našao uz pomoć kolegice koja mi je omogućila ulaz u Tvornicu po diskontnoj cijeni tako da mi je to odmah uljepšalo cijeli doživljaj
    tristotinjak ljudi ljudi koji se tamo našlo znalo je otprilike što mogu očekivati i vjerujem da su svi dobili upravo ono što su i očekivali ako čak ne i trunkicu više
    bend je započeo sa The Final Blast na kojoj su malo trenirali tonca i zapravo radili završna podešavanja na zvuku
    Zvuk se malo popravio na The Architect jednom od svježijih hitova sa pretposljednjeg albuma Vantage Point
    Poslije slijedi Constant Now pa Oh Your God i onda Easy
    sve kao lijepa priprema za Insant Street na kojoj su totalno razvalili
    ne znam zašto ali ta me stvar na neki čudan način oduvijek podsjećala na Paranoid Android
    ali opet kakva je razlika tu pjesmu čuti uživo nemoguće je opisati riječima ili znakovima
    nakon hita sljedi još jedan genijaln stari hit u Theme From Turnpike koji isto tako barem 19 puta zvuči bolje uživo nego na ploči a na ploči ne na cdeu zvuči veličanstveno lijepo
    fora je u tome da se bend odlučuje uživo ubrzati sve silne slow jamove tako da sve skupa zvuči brilijantno
    slijedi lagani smiraj sa Dark Sets In i onda lijepa Nothing Really Ends nakon koje kreće Ghost
    situacija se pomalo zakuhtava sa Keep You Close i onda sa prekrasnom poslasticom Little Arithmetics koja prati uobičajen obrazac sjajnih pjesama koje su lijepe na radiju ali još maestralnije uživo
    prvi dio seta završava sa Bad Timing
    pa onda malo duži pljesak i kreće bis na kojem se vidi da se bend polako ali sigurno zaljubljuje u svoju novu/staru publiku koju prvi puta zabavljaju na domaćem terenu
    Tom Stajskičovjek se zapravo u ime cijelog benda pozvao nazad na ljeto, jesen ili bilokad glavno da se svi skupa opet vidimo tj da mi njih opet vidimo (hihoćemo se kao školarke)
    Serpentine još jedan prekrasan bombončić koji otvara bis
    Sun Ra nastavlja a sa Roses bend podiže atmosferu do vrhunca i zatvara prvi bis i onda nakon kraćeg odlska sa stejđa uz ovacije publike bend se opet vraća
    sviraju odličnu Morticiachair i onda zaključuju priču sa genijalnom žesticom za kraj u obliku Suds & Soda pjesmom koja inače služi za vrbovanje novih dEUS fanova a recept za to je sljedeći
    na domaćem stereu/radiju/zvučnom sistemu koji je pritom pojačan do maksimuma i smješten u nazovimo to dnevni boravak u kojem se nalazi samo stolić za kavu na kojem je izložena nekakva mrtva priroda i neka filozofska literatura
    bas koji dominira ovom pjesmu animira mrtvu prirodu na stoliću koja pulsira u ritmu na koji se potencijalni novi fan koncentrira i onda ritmično skačući s lijeve na desnu ili s desne na lijevu nogu pleše/skače u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko stolića i postaje vjernik i svjedok
    dEUS je bio prekrasan i veselim se unaprijed sljedećem susretu
    a sad kreću pripreme za Wilco iako ne treba ni zanemariti činjenicu da je dan ranije Repetitor u gradu