tisdag 14 Sep 2010, 20:21
Fri 10 Sep – AK-47, Pavilionul 32
Slučajno sam završio na ovom gigu. Kviz je završio, ekipa za koju sam ovaj put igrao je završila na trećem mjestu, a konkurenti iz lige na drugom, što je obezvrijedilo moje condottierske usluge, pa sam otišao do Jedinstva malo odchillati na punkčinu. Dođem tamo, hoću se prvo malo naluknuti da vidim šta ima, al odmah zla feministica s upada viče: "Nemoj mi te Borine fore prodavati!" I to meni, koji svaki put i svugdje revno plaćam upad! Dođem do distribucije, raspitujem se o cijenama, druga zla feministica traži od mene da pokažem sise! Već je vrijeme da preboli tu moju šaljivu i bezazlenu parolu od prije par godina koju sam joj dobacio kad je nastupala sa svojim besperspektivnim all-grrrl punk bendom! Osim toga, mislim da to nisam ni viknuo njoj, nema baš neke sise za pokazati. Ništa, ja pokazao sise, očito sam udobrovoljio beštiju jer mi je prodala cd bez većeg otezanja. Gledam AK kako piče, dobra svirka, malo nezahvalan prostor, publika više partijska nego bezglava punkerska, no ne kvari ugođaj. Rumunji Pavilionul 32 simpa, već sam ih gledao, al nikako prispodobiti u glavi gdje točno, pozdravi za hrvatske punk suborce na koje su se ugledali u svojim mlađim danima, pjesma za punkera Dadu, žrtvu srpske (ne)pravde i pravosuđa, ostavili su dobar dojam, iako se ekipa prepolovila nakon AK giga. I onda nakon giga još jednom sa ženske strane prozvan zbog mladenačkih grijeha, iako ovaj put tek blago prijekorno. Što se to dogodilo, zar ću morati sljedeći put citirati Judith Butler da bi ušao na gig? Pa šta ako sam tu i tamo pustio testosterone da otrče koji circle pit, nije valjda da cure dolaze na gigove samo da bi čule nove pjesme protiv sistema, rasizma i izdaje scene?! Hrvatska punk scena, uz gomilu mekoputnih beskičmenjaka, bezveznjaka i višegodišnjih luzera, ima i nekolicinu nepatvorenih frajera koje samo tmina undergrounda sprečava da završe na listama najpoželjnijih hrvatskih muževa, te sigurno postoji i jedan dio ženskog svijeta koji dolazi i zbog tog faktora na gigove. Kad bi malo oponašali ženske šarene magazine i analizirali frontmene domaćih punk bendova na način kao što to radi "Cosmopolitan" (ili "OK", princip je gotovo identičan), vjerujem da bi top-lista izgledala kao što sam je dolje posložio. Na moju veliku žalost, lista ženskih frontmenica bi bila malo teža za napraviti. Kao prvo, uvijek bi mogao biti optužen za seksizam od strane zlih feministica, čega se grozim i gnušam jer nisam takav. Nadalje, hrvatska punk scena i dalje nema velik broj djevojaka u bendovima, pa bi u tom slučaju trebao ili sniziti strogo postavljene kriterije ili preskočiti uske okvire punka i ogledati se i za indie izvođačicama. Tamo je navodno situacija povoljnija po tom pitanju, hipsteri po forumima tvrde da na toj sceni ima više angažiranih (i zgodnih) cura. Primjerice, iz više izvora sam čuo da je Petra koja pjeva u Cripple and Casino dobra pička, no odbijam takva proizvoljna etiketiranja. Neke umješne frontmene sam preskočio jer oni sami prolaze uske žanrovske odrednice koje sam postavio kao kriterij, pa zato na listi nisu i vokali Brkova, Dekubitusa, Đubriva, Mate Bulić i slični.
(Ako u ovoj listi prepoznate i trunku homoseksualnosti, reći ću samo da zle oči zlo vide (iako nema ništa loše u tome), te ću parafrazirati znamenitu izjavu Zlatana Ibrahimovića da mi pošaljete svoju sestru i mamu doma pa da vidimo ko je peder!)
5. Đapo - Nulla Osta
Iako između nas postoji određeni i posve opravdani animozitet, da ima neku opaku kavorku, skužio sam još od Severed Head Of State koncerta u Močvari, kad su cure s kojima sam došao počele sliniti i vlažiti gaćice na spomen meni dotad nepoznatog lika. Vidio sam kako prijateljice prekidaju prijateljstva zbog frajera, jednom sam u dremuckajući u svom autu na nekom festu načuo kako se cure u blizini hvale da su se ševile s njim, te je u to vrijeme, kako se kolokvijalno u narodu kaže, bio pravi jebač. Frajer se dobro drži za svoj lifestyle, podsjeća me malo na Garyja Oldmana. A ni internacionalni uspjeh benda nije za odbaciti u ovim računicama.
4. Brane - Socijalna Služba
Mladi igrač, tek stasao za pozornice mračnih punkerskih klubova, još uvijek pomalo povučen i ponekad nedorečen na stageu, ko i Ewan McGregor na početku karijere, no to je tek sitnica naprema potpune mutavosti ili teatralnog kreveljenja čemu su skloni njegovi vršnjaci. Nije samo lijepa faca, ide u dobrom smjeru, lik ima taj old-school gard "manje je više", samo još malo više samouvjerenosti koja će doći sa stažom. Al za godinu-dvije, Socka će bit domaći punk bend s najviše groupie curka.
3. Koca - Debeli Precjednik, Sizif
Kad su onomad Vaseline Children optužili Debelog Precjednika da sviraju zbog pičaka, zna se kog je to u bendu poglavito kačilo. Blaža je opravdano oprao hrvatski jal, jer u Kocinom slučaju, epiteti (vjerujem i klinke) samo naviru. Integritet, dosljednost, srdačnost, angažiranost, duhovitost, prikriveni ali nimalo klimav punk as fuck stav, oprečnost sportivo načina života i brutalnih punkerskih pijanstava, vječito vedra faca, Koca dođe ko Matthew McConaughey domicilne punk scene. Kao i Mattovi filmovi, Kocini bendovi su uglavnom sranje, ali je on zato njuška vrijedna svakog respekta i ponuđenog junfa.
2. Niki - Declaration
Nisam ga ozbiljno shvaćao u Dolipasiji, ali je klipan stasao u ozbiljnog igrača i, po mom sudu, prestigao neke old school hunkove. Pozitivni hardcore attitude, mladenačka razbarušenost i energičnost kao njegova glavna odlika, Niki spada u onu sortu "punkera iz susjedstva" kog bi si cure odvukle s giga za po doma, punky Jake Gyllenhaal, pravi primjerak muškarca post-slackerske generacije. Ko zna, možda i pere suđe i briše prašinu.
1. Fistra - AK47, Ljubiša Samardžić
Čas George Clooney, čas Russell Crowe domaćeg punka. Kao dobro vino, s godinama sve bolji i uvjerljiviji, Fistra utjelovljuje totalnu beskompromisnost i posvećenost punku. Sve one ženske u trideset i nekoj koje pomno čitaju Cosmo, Jelenu Veljaču Popović Volarić Bezposlić i leže u postelji pored svojih tipova kojima je glavni doseg u životu postati debeloguzi manager ili se namjestiti na poziciju gdje se što češće besplatno ždere i loče, mogu samo sanjati o frajerima kao što je Fistra, koji ne prodaju svoje ideale i uvjerenja za šaku šarenih perlica kapitalizma. Fajter, vođa, padre, punkerski tribun, nepovjerljiv prema medijima i bez želje za lovorikama, podjednako nesklon "Punku protiv pedofilije" kao i profi anarhistima kurvinske Bandićeve štacije. Iako nije vrsan govornik, što bi se očekivalo od muškarca njegovog kova i uvjerenja, njegova djela govore više od riječi. Punkeri istočnog Balkana, od Rumunjske do Makedonije skidaju kapu njegovom zalaganju i karizmi, skidam je i ja.